Cvekla (lat. Beta vulgaris L. subsp. vulgaris var. conditiva) je korenasto povrće bogatog nutritivnog profila, poznato po svojoj karakterističnoj tamnocrvenoj boji i slatkastom ukusu. Kroz istoriju, cvekla se koristila ne samo kao hrana već i u medicinske svrhe, zahvaljujući svojim impresivnim bioaktivnim jedinjenjima. U modernoj nutricionističkoj nauci, cvekla je postala predmet intenzivnih istraživanja, posebno zbog njenog izuzetnog sadržaja neorganskih nitrata i njihovog potencijala da poboljšaju kardiovaskularno zdravlje i sportske performanse. Portal e-hrana.com posvećen je pružanju stručnih i naučno zasnovanih informacija, te u ovom članku duboko analiziramo hemijski sastav cvekle, mehanizme delovanja njenih ključnih nutrijenata, te praktične savete za optimalnu konzumaciju.

Uvod u Cveklu: Botanički i Istorijski Kontekst

Cvekla pripada porodici Chenopodiaceae, a njena istorija seže hiljadama godina unazad. Prvobitno gajena na Mediteranu, bila je cenjena zbog svojih listova, dok se koren počeo jesti tek kasnije, tokom Rimskog carstva. Razvojem poljoprivrede, selekcijom su dobijene sorte sa većim i sočnijim korenom koje danas poznajemo. Danas je cvekla široko rasprostranjena kultura širom sveta, cenjena zbog svoje nutritivne vrednosti i pristupačnosti.

Napomena

Botanički gledano, cvekla je srodna blitvi i šećernoj repi, što objašnjava sličnosti u njihovom nutritivnom sastavu, posebno u pogledu minerala i određenih fitonutrijenata.

Makronutrijenti i Mikronutrijenti u Cvekli

Cvekla je niskokalorična namirnica, bogata vodom (oko 87-90%), sa izbalansiranim sadržajem ugljenih hidrata, vlakana, vitamina i minerala. Njena nutritivna vrednost je impresivna, čineći je dragocenim dodatkom svakoj ishrani.

Energetska Vrednost i Makronutrijenti

Na 100 grama sirove cvekle, energetska vrednost iznosi približno 43 kcal (180 kJ).

  • Ugljeni hidrati: Oko 9.6 grama, od čega su značajan deo šećeri (7-8 grama, uglavnom saharoza, glukoza i fruktoza), što joj daje karakterističan slatkast ukus. Kompleksni ugljeni hidrati prisutni su u manjim količinama.
  • Dijetalna vlakna: Približno 2.8 grama, što je čini dobrim izvorom vlakana. Vlakna su ključna za zdravlje digestivnog sistema, regulaciju nivoa šećera u krvi i osećaj sitosti. Rastvorljiva i nerastvorljiva vlakna prisutna su u podjednakim količinama.
  • Proteini: Oko 1.6 grama, što je relativno malo, ali doprinosi ukupnom proteinskom unosu.
  • Masti: Manje od 0.2 grama, što je čini praktično bezmasnom namirnicom.

Vitamini

Cvekla je izuzetan izvor nekoliko ključnih vitamina:

  • Folat (Vitamin B9): Jedan od najznačajnijih vitamina u cvekli, sa oko 109 µg na 100g, što je približno 27% preporučenog dnevnog unosa (PDU). Folat je esencijalan za sintezu DNK, ćelijsku deobu i rast, te igra ključnu ulogu u prevenciji urođenih mana neuralne cevi kod beba. Takođe je važan za smanjenje nivoa homocisteina, markera kardiovaskularnog rizika.
  • Vitamin C (Askorbinska kiselina): Oko 4.9 mg na 100g, što je oko 5% PDU. Vitamin C je snažan antioksidans, važan za imuni sistem, sintezu kolagena i apsorpciju gvožđa.
  • Vitamin B6 (Piridoksin): Oko 0.067 mg na 100g, učestvuje u metabolizmu aminokiselina i sintezi neurotransmitera.
  • Vitamin B2 (Riboflavin): Oko 0.04 mg na 100g, važan za energetski metabolizam.
  • Vitamin B3 (Niacin): Oko 0.33 mg na 100g.
  • Vitamin B1 (Tiamin): Oko 0.03 mg na 100g.
  • Pantotenska kiselina (Vitamin B5): Oko 0.15 mg na 100g.
  • Vitamin K: Oko 0.2 µg na 100g.

Minerali

Cvekla je bogat izvor esencijalnih minerala:

  • Kalijum: Oko 325 mg na 100g, što je oko 7% PDU. Kalijum je ključan elektrolit za održavanje ravnoteže tečnosti, funkciju mišića i nerava, kao i za regulaciju krvnog pritiska.
  • Mangan: Oko 0.32 mg na 100g, što je oko 14% PDU. Mangan je koenzim u brojnim enzimskim reakcijama, važan za metabolizam, razvoj kostiju i antioksidativnu odbranu.
  • Gvožđe: Oko 0.8 mg na 100g, što je oko 4% PDU. Gvožđe je sastavni deo hemoglobina, neophodno za transport kiseonika u krvi i prevenciju anemije.
  • Magnezijum: Oko 23 mg na 100g, važan za funkciju mišića i nerava, regulaciju šećera u krvi i krvnog pritiska.
  • Fosfor: Oko 40 mg na 100g, neophodan za zdravlje kostiju i zuba, kao i za energetski metabolizam.
  • Bakar: Oko 0.07 mg na 100g, esencijalan za formiranje crvenih krvnih zrnaca i održavanje zdravog imunološkog sistema.
  • Cink: Oko 0.35 mg na 100g, važan za imunitet, zarastanje rana i ćelijski rast.
  • Selen: U tragovima, oko 0.7 µg na 100g, ali ipak doprinosi antioksidativnoj odbrani.

Fokus na Neorganske Nitrate: Biohemijski Put i Fiziološki Efekti

Jedan od najintenzivnije proučavanih aspekata cvekle je njen visok sadržaj neorganskih nitrata (NO3-). Koncentracija nitrata u cvekli varira u zavisnosti od uslova uzgoja, sorte i dela biljke, ali se obično kreće između 1.500 i 2.500 mg/kg (tj. 150-250 mg/100g), što je značajno više nego u većini drugih povrća (osim spanaća i rukole).

Ciklus Nitrat-Nitrit-Azot-Monoksid (NO)

Razumevanje kako nitrati iz cvekle deluju u organizmu je ključno za shvatanje njenih zdravstvenih benefita. Tradicionalno se smatralo da je azot-monoksid (NO) u telu isključivo proizvod enzima azot-monoksid sintaze (NOS). Međutim, tokom poslednje dve decenije otkriven je alternativni, NOS-nezavisni put za proizvodnju NO, poznat kao nitrat-nitrit-azot-monoksid put.

  1. Unos nitrata (NO3-): Nakon konzumacije cvekle, nitrati se brzo apsorbuju u gornjem delu gastrointestinalnog trakta (uglavnom u želucu i tankom crevu) i cirkulišu u krvotoku.
  2. Redukcija u nitrite (NO2-) oralnim bakterijama: Približno 25% cirkulišućih nitrata aktivno se koncentriše u pljuvačnim žlezdama i izlučuje u pljuvačku. Tu, fakultativno anaerobne bakterije prisutne na jeziku (posebno iz roda Veillonella, Actinomyces i Rothia) poseduju enzim nitrat reduktazu koji efikasno redukuje nitrate u nitrite. Ovaj korak je izuzetno važan; stoga, izbegavanje antiseptičkih vodica za usta ili antibiotika koji uništavaju ove bakterije može narušiti efikasnost ovog puta.
  3. Dalja redukcija u azot-monoksid (NO):
  4. U kiseloj sredini želuca: Progutani nitriti reaguju sa želudačnom kiselinom (HCl) i stvaraju azot-monoksid (NO) putem kisele disproporcionacije. Deo nitrita se može apsorbovati u krvotok.
  5. U tkivima: Apsorbovani nitriti mogu biti dalje redukovani u NO u različitim tkivima i organima, posebno u uslovima hipoksije (nedostatka kiseonika) ili acidoze (npr. tokom intenzivnog vežbanja). Enzimi poput deoksihemoglobina, ksantin oksidoreduktaze, citohrom c oksidaze, i mitohondrijalnih reduktaza učestvuju u ovoj konverziji.
Korisni savet

Za maksimalnu konverziju nitrata u nitrite i zatim u NO, izbegavajte ispiranje usta antibakterijskim vodicama i konzumaciju hrane bogate nitratima uz veliku količinu kiseline iz citrusa neposredno pre jela, kako ne biste narušili aktivnost oralnih bakterija. Međutim, kombinovanje sa vitaminom C nakon što se nitrati već pretvore u nitrite (u želucu ili krvotoku) je poželjno.

Uloga Azot-Monoksida (NO) u Vazodilataciji

Azot-monoksid je vitalan signalni molekul u telu, sa širokim spektrom fizioloških funkcija. Njegova najpoznatija uloga je u regulaciji vaskularnog tonusa:

  • Mehanizam delovanja na glatke mišiće krvnih sudova: NO difunduje u glatke mišićne ćelije zidova krvnih sudova, aktivira enzim gvanilat ciklazu, što dovodi do povećane sinteze cikličnog gvanozin monofosfata (cGMP). cGMP je sekundarni glasnik koji izaziva relaksaciju glatkih mišića, što rezultira vazodilatacijom (širenjem krvnih sudova).
  • Smanjenje perifernog vaskularnog otpora: Širenjem krvnih sudova, smanjuje se otpor protoku krvi, što direktno doprinosi snižavanju krvnog pritiska.
  • Poboljšanje protoka krvi: Bolji protok krvi znači efikasniju dostavu kiseonika i hranljivih materija do tkiva i organa, uključujući mozak, srce i mišiće.

Uticaj na Kardiovaskularno Zdravlje

Sposobnost cvekle da poveća nivoe NO u organizmu ima značajne implikacije na kardiovaskularno zdravlje:

  • Snižavanje krvnog pritiska kod hipertenzije: Brojne kliničke studije su potvrdile antihipertenzivni efekat soka od cvekle. Pokazano je da konzumacija soka od cvekle (npr. 250-500 ml) može dovesti do akutnog smanjenja sistolnog krvnog pritiska za 3-10 mmHg i dijastolnog za 2-5 mmHg, sa efektom koji traje do 24 sata. Dugoročna, redovna konzumacija može doprineti trajnoj kontroli hipertenzije. Ovaj efekat je posebno izražen kod osoba sa visokim krvnim pritiskom.
  • Poboljšanje endotelne funkcije: Endotel (unutrašnji sloj krvnih sudova) igra ključnu ulogu u regulaciji vaskularnog tonusa i održavanju vaskularnog zdravlja. Disfunkcija endotela je rana faza ateroskleroze. Povećana dostupnost NO poboljšava endotelnu funkciju, što je ključno za prevenciju kardiovaskularnih bolesti.
  • Antiagregacioni efekat: NO takođe ima antiagregacioni efekat, sprečavajući slepljivanje trombocita, čime doprinosi smanjenju rizika od stvaranja krvnih ugrušaka.

Uticaj na Sportske Performanse

Zbog svoje sposobnosti da poveća dostupnost NO i poboljša protok krvi, cvekla i sok od cvekle su postali popularan dodatak ishrani kod sportista:

  • Poboljšanje efikasnosti korišćenja kiseonika: NO smanjuje kiseonični trošak (oxygen cost) tokom vežbanja submaximalnog intenziteta, što znači da mišići efikasnije koriste kiseonik. Ovo omogućava sportistima da izdrže veći napor duže vreme pre nego što nastupi umor.
  • Smanjenje umora, produženje izdržljivosti: Studije su pokazale da unos soka od cvekle pre vežbanja može produžiti vreme do iscrpljenosti i poboljšati performanse u testovima izdržljivosti, kao što su trčanje ili vožnja bicikla.
  • Povećanje snage mišićne kontrakcije: Neki dokazi sugerišu da NO može poboljšati funkciju mišićnih kontrakcija, povećavajući snagu i snagu.
  • Smanjenje krvnog pritiska tokom vežbanja: Kod sportista, čak i uz normalan krvni pritisak, cvekla može doprineti optimalnijem vaskularnom odgovoru tokom fizičkog napora.

Antioksidansi i Fitohemikalije

Pored nitrata, cvekla je izuzetno bogata antioksidansima i drugim fitohemikalijama koje doprinose njenim zdravstvenim benefitima.

Betalaini

Betalaini su jedinstvena grupa crvenih i žutih pigmenata prisutnih samo u biljkama iz reda Caryophyllales, u koji spada i cvekla. Oni su odgovorni za intenzivnu boju cvekle i predstavljaju snažne antioksidanse. Dva glavna tipa betalaina u cvekli su:

  • Betacijanini: Crveno-ljubičasti pigmenti, najvažniji je betanin (koji čini do 75-95% ukupnih betalaina), kao i izobetanin, probetanin i neobetanin.
  • Betaksantini: Žuto-narandžasti pigmenti, najvažniji je vulgaksantin I.

Svojstva betalaina:

  • Snažna antioksidativna svojstva: Betalaini efikasno neutrališu slobodne radikale i smanjuju oksidativni stres, koji je povezan sa starenjem i hroničnim bolestima poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i neurodegenerativnih poremećaja. Njihova antioksidativna aktivnost je uporediva, pa čak i veća, od aktivnosti nekih antocijanina.
  • Antiinflamatorni efekti: Studije su pokazale da betalaini mogu smanjiti markere inflamacije u telu, što je korisno u prevenciji i tretmanu hroničnih inflamatornih stanja.
  • Potencijalna uloga u prevenciji karcinoma: Preliminarna istraživanja in vitro i na životinjama sugerišu da betalaini mogu imati antikancerogena svojstva, inhibirajući rast tumorskih ćelija i indukovanje apoptoze (programirane ćelijske smrti) u različitim tipovima karcinoma, uključujući karcinom debelog creva, prostate i dojke.

Ostale fenolne kiseline i flavonoidi

Cvekla takođe sadrži druge fenolne kiseline i flavonoide, iako u manjim koncentracijama od betalaina. Među njima su:

  • Fenolne kiseline: Ferulinska kiselina, p-kumarinska kiselina, sinapinska kiselina.
  • Flavonoidi: Kvercetin, rutin, kaempferol.

Ovi spojevi takođe doprinose antioksidativnom i antiinflamatornom profilu cvekle.

Uticaj Termičke Obrade na Nutritivni Sastav

Način pripreme cvekle može značajno uticati na očuvanje njenog nutritivnog sastava, posebno na koncentraciju nitrata i vitamina rastvorljivih u vodi.

Opšti princip

Nutrijenti u hrani su podložni promenama tokom termičke obrade. Temperatura, dužina kuvanja, prisustvo vode i pH vrednost su ključni faktori koji utiču na stabilnost hranljivih materija.

Nitrati

  • Kuvanje u vodi: Nitrati su rastvorljivi u vodi, pa se tokom kuvanja u vodi značajan deo (do 50-70%) može isprati u vodu za kuvanje. Produženo kuvanje na visokim temperaturama može takođe doprineti termičkoj degradaciji nitrata.
  • Parenje: Parenje je mnogo blaža metoda. Gubitak nitrata je značajno manji, obično u rasponu od 10-25%, jer nema direktnog kontakta sa velikom količinom vode.
  • Pečenje: Pečenje cvekle u kori (npr. u foliji) takođe minimizira gubitke, jer se nitrati zadržavaju unutar korena, a termička degradacija je umerenija. Gubitak je sličan parenju, oko 15-25%.
  • Prženje/Pirjanje: Kratkotrajno prženje ili pirjanje može izazvati umerene gubitke, ali su oni generalno manji nego kod kuvanja.

Vitamini

  • Vitamin C: Izuzetno je termolabilan i rastvorljiv u vodi. Kuvanje u vodi može smanjiti sadržaj vitamina C za 30-50%, dok parenje i pečenje uzrokuju manje gubitke (oko 15-30%).
  • Folat (Vitamin B9): Folat je takođe osetljiv na toplotu i rastvorljiv u vodi. Gubici folata tokom kuvanja u vodi mogu biti značajni, i do 40-60%. Parenje i pečenje su blaži, sa gubicima od 20-40%.
  • Vitamini B grupe: Ostali vitamini B kompleksa su takođe rastvorljivi u vodi i delimično osetljivi na toplotu, te se njihove koncentracije smanjuju tokom kuvanja, ali u manjoj meri nego kod folata i vitamina C.

Minerali

Minerali su hemijski stabilniji od vitamina i nitrata na povišenim temperaturama. Međutim, njihova koncentracija može biti smanjena zbog ispiranja u vodu za kuvanje. Kuvanje u vodi može dovesti do gubitka 10-30% minerala poput kalijuma i magnezijuma. Parenje i pečenje rezultiraju minimalnim gubicima minerala.

Antioksidansi (Betalaini)

Betalaini su relativno stabilni pri umerenoj toploti (do oko 80-90°C) i kiselim pH vrednostima. Međutim, dugotrajno kuvanje na visokim temperaturama ili izlaganje alkalnim pH vrednostima može izazvati njihovu degradaciju i smanjiti antioksidativnu aktivnost. Gubitak betalaina pri kuvanju može biti do 20-30%, dok su pri parenju i pečenju gubici manji, oko 10-20%. Boja cvekle može postati blago bleđa nakon intenzivne termičke obrade.

Sirova cvekla

Konzumacija sirove cvekle obezbeđuje maksimalnu nutritivnu vrednost, posebno u pogledu nitrata, vitamina C i folata, jer ovi nutrijenti nisu izloženi degradaciji usled toplote ili ispiranju u vodu.

Tabela: Poređenje nutritivnog sastava sirove i kuvane cvekle na 100g

Nutrijent Jedinica Sirova cvekla (prosečno) Kuvana cvekla (prosečno) Procenat promene (aproksimativno)
Energetska vrednost kcal 43 44 +2% (zbog gubitka vode)
Ugljeni hidrati g 9.6 9.9 +3%
Šećeri g 7.8 8.0 +3%
Dijetalna vlakna g 2.8 2.8 0%
Proteini g 1.6 1.7 +6%
Masti g 0.2 0.2 0%
Folat (Vitamin B9) µg 109 80 -26%
Vitamin C mg 4.9 3.6 -26%
Kalijum mg 325 305 -6%
Magnezijum mg 23 20 -13%
Gvožđe mg 0.8 0.7 -13%
Neorganski Nitrati (NO3-) mg 150-250 75-125 -50% (najviše varijacije)
Betalaini mg 100-250 80-200 -20%

Napomena: Vrednosti za kuvanu cveklu pretpostavljaju kuvanje u vodi bez bacanja vode, ili blago kuvanje. Stvarni gubici mogu varirati u zavisnosti od dužine kuvanja i količine vode.

Optimalni Načini Pripreme i Konzumacije

Za maksimalno iskorišćenje nutritivnih benefita cvekle, preporučuju se sledeći načini pripreme i kombinacije:

Sirova cvekla

  • Sok od cvekle: Jedan od najefikasnijih načina za unos visokih koncentracija nitrata. Konzumirajte sveže ceđen sok, idealno na prazan stomak ili pre vežbanja. Za poboljšanje ukusa, može se kombinovati sa jabukom, šargarepom, đumbirom ili citrusnim voćem.
  • Salate: Rendana sirova cvekla je odličan dodatak salatama. Može se kombinovati sa drugim povrćem, orašastim plodovima, semenkama i laganim dresingom.
  • Smuti: Dodajte komadiće sirove cvekle u vaš omiljeni smuti sa voćem i drugim povrćem.

Minimalno obrađena cvekla

  • Parenje: Kratko parenje (15-20 minuta dok ne omekša) čuva većinu nutrijenata i zadržava intenzivnu boju.
  • Pečenje: Pečenje cvekle u kori (umotane u foliju ili direktno u rerni) na 180-200°C oko 45-60 minuta, dok ne omekša. Nakon pečenja, kora se lako ljušti. Ova metoda koncentriše ukuse i minimizira gubitak hranljivih materija.
  • Brzo pirjanje/Sautiranje: Tanko isečena cvekla može se brzo pirjati na malo maslinovog ulja, čime se zadržavaju hrskavost i nutritivna vrednost.

Kombinovanje sa drugom hranom za bolju apsorpciju

  • Vitamin C: Vitamin C igra ključnu ulogu u konverziji nitrita u azot-monoksid, a takođe sprečava stvaranje potencijalno štetnih nitrozamina. Zato je izuzetno korisno kombinovati cveklu sa namirnicama bogatim vitaminom C, kao što su citrusno voće (pomorandže, limun), paprika, kivi, brokoli ili paradajz. Na primer, dodavanje malo limunovog soka u sok od cvekle ili salatu sa cveklom.
  • Zdrave masti: Iako cvekla sama po sebi ne sadrži mnogo masti, kombinovanje sa zdravim mastima (npr. maslinovo ulje, avokado, orašasti plodovi, semenke) može poboljšati apsorpciju lipo-solubilnih vitamina i antioksidanasa (mada cvekla primarno sadrži vodorastvorne vitamine).
  • Fermentisana cvekla (Kisela cvekla): Fermentacija cvekle (npr. kao kiseli krastavci ili u obliku kvase od cvekle) ne samo da poboljšava probavnost i stvara probiotike, već može i doprineti stabilizaciji nitrata i pospešiti njihovu konverziju. Bakterije mlečne kiseline prisutne u fermentisanoj hrani mogu pomoći u održavanju zdrave oralne mikrobiote neophodne za pretvaranje nitrata u nitrite.
Korisni savet

Za optimalne efekte na krvni pritisak i sportske performanse, preporučuje se konzumacija soka od cvekle bogatog nitratima 2-3 sata pre fizičke aktivnosti ili ujutru. Izbegavajte pranje zuba antibakterijskim pastama ili vodicama za usta neposredno pre i posle konzumacije cvekle, kako biste očuvali oralne bakterije ključne za konverziju nitrata.

Potencijalne Kontraindikacije i Mere Opreza

Iako je cvekla izuzetno zdrava, postoje određene situacije kada treba biti oprezan sa njenom konzumacijom:

  • Oksalati: Cvekla sadrži oksalate (oko 40-100 mg na 100g), koji kod predisponiranih osoba mogu doprineti formiranju kamena u bubregu (kalcijum-oksalatni kamenac). Osobe koje su sklone stvaranju kamena u bubregu trebalo bi da budu umerene u konzumaciji cvekle i da piju dovoljno vode. Kuvanje može smanjiti sadržaj oksalata, jer se deo ispira u vodu.
  • Nitrozamini: Postojala je zabrinutost da bi visoke koncentracije nitrata i nitrita iz povrća mogle dovesti do formiranja kancerogenih nitrozamina u telu. Međutim, istraživanja su pokazala da je rizik od toga izuzetno mali pri konzumaciji povrća. Za razliku od prerađenog mesa (koje često sadrži dodate nitrite i malo antioksidanasa), cvekla je bogata vitaminom C i betalainima, koji su snažni antioksidansi i efikasno inhibiraju formiranje nitrozamina. Stoga, zdravstvene koristi od nitrata iz povrća znatno nadmašuju potencijalni rizik.
  • Nizak krvni pritisak (hipotenzija): Osobe koje već imaju nizak krvni pritisak ili uzimaju lekove za snižavanje pritiska, trebalo bi da budu oprezne sa unosom većih količina cvekle, jer ona može dodatno sniziti pritisak. Preporučuje se praćenje pritiska i konsultacija sa lekarom.
  • Boja urina i stolice (beeturija): Konzumacija cvekle može dovesti do crvenkaste ili ružičaste obojenosti urina i/ili stolice, što je bezopasna pojava zbog izlučivanja betalaina. Ovo nije znak za uzbunu.
  • Gastronintestinalni problemi: Kod nekih osoba, visok sadržaj vlakana ili šećera može izazvati blage gastrointestinalne smetnje, poput nadutosti ili gasova, posebno kod sirove cvekle.

Zaključak i Preporuke za Ishranu

Cvekla je izuzetno nutritivno bogato korenasto povrće koje nudi brojne zdravstvene benefite, prvenstveno zahvaljujući svom impresivnom sadržaju neorganskih nitrata, folata, kalijuma i snažnih antioksidanasa betalaina. Njena sposobnost da poveća proizvodnju azot-monoksida u telu čini je moćnim saveznikom u borbi protiv visokog krvnog pritiska i u optimizaciji sportskih performansi.

Za maksimalnu iskoristivost nitrata i vitamina rastvorljivih u vodi, preporučuje se konzumacija sirove cvekle (u salatama, smutijima, sveže ceđenom soku) ili minimalno termički obrađene cvekle (parenje, kratko pečenje u kori). Kombinovanje cvekle sa namirnicama bogatim vitaminom C dodatno pojačava njene pozitivne efekte.

Integracija cvekle u balansiranu ishranu, uz svest o njenim potencijalnim kontraindikacijama (poput oksalata za osobe sa predispozicijom za kamen u bubregu ili uticaja na krvni pritisak kod hipotenzivnih osoba), može značajno doprineti opštem zdravlju i vitalnosti. Cvekla nije samo nutritivna bomba već i svestrana namirnica koja obogaćuje ukus i boju naših obroka.